ETNO SELO *IZLAZAK*

U Rudinicama je sagrađeno izuzetno interesantno etno selo "Izlazak", koje je dobilo ime po mjestu na kome se nalazi. To mjesto su tako nazvali, ili je možda i samo sebi dalo ime, ljudi iz sela Pivske planine, koji su silaskom na nekadašnju bisernicu rijeku Pivu, prelazili preko žičanog mosta, a često i pregazili ovu sad samo u uspomenama živu rijeku. Nju sada krije vještačko ali ipak lijepo i prirodno Pivsko jezero. Prirodno, jer je na ovim prostorima, priroda uspjela da "pobijedi" savremenog čovjeka i zadrži svu svoju ljepotu. Pređu Pivu, a onda prečicama uz vrletni kanjon do mjesta, gdje sunčevi zraci prvo ljube zemlju, na Izlazak, pa dalje u svijet i opet nazad, jer se zavičaju uvijek vraća.
Etno selo "Izlazak" je oaza mira i tišine, topline, slobode, čistog vazduha, ljepote i uspomena koje će zauvijek ostati. Na prostoru ovog tradicionalnog, ali ujedno i moderno sagrađenog sela, na samoj ivici kanjona, skladno raspoređene, luksuzno opremljene, bitišu kolibe (stara kamena koliba, apartman sa kupatilom, tri četvorokrevetne drvene kolibe sa kupatilima, pet dvokrevetnih brvnara). U sklopu etno sela posluje restoran "Koliba Izlazak", koji je postavljen baš na onom mjestu gdje sunce prvo dodirne zemlju.

U sklopu restorana su i tri kaskadno raspoređene terase, sa kojih pogled "puca" na modro-plavu, mirnu vodu Pivskog jezera. I baš tu na Izlasku čovjek ima osjećaj da se nalazi i na nebu i na zemlji.
Dio etno sela je uređen za one koji treba da upoznaju život - igraonica (mini park), gdje su mališanima na raspolaganju jednostavne igračke. U blizini koliba, ali ipak dovoljno udaljeno da ne remeti tišinu, priroda je postavila prostor ravan i mekan, koji smo mi pretvorili u teren za mali fudbal i odbojku.

Nacionalni park Biogradska gora

Izmedu rijeka Lima i Tare, u središnjem dijelu Bjelasice, nalazi se nacionalni park Biogradska Gora, i u okviru njega jedna od tri posljednje evropske prašume.Ovaj basen je zašticen od 1878. godine, kada je postao takozvani Kraljev zabran - poklon tadašnjem kralju Nikoli. I tada je, dakle, postojala svijest o neophodnosti cuvanja Biogradske Gore za buducnost. Zaista, ona je ostala gotovo netaknuta - svijetao primjer ideje Crne Gore kao ekološke države.

Glacijalni oblici reljefa - visoki planinski vrhovi i gleceri prave divan kontrast sa jezerima i livadama. Iako su ti vrhovi visoki i preko 2000 m (najviši je vrh Crna Glava - 2139 m nadmorske visine) i pojedine vrste drveca u prašumi visoke 40-50 metara, predio izgleda veoma pitomo. U samom srcu prašume, na 1094 m nadmorske visine, nalazi se Biogradsko jezero. Neponovljivu plavo-zelenu boju daje mu gusta šuma koja se u njemu ogleda, sa svojih 86 vrsta dendroflore, od kojih su mnoge zašticene (u nacionalnom parku Biogradska Gora se, inace, nastanjuje 20% endema Balkanskog poluostrva).

Ljubitelji prirode stvarno mogu uživati u šetnjama šumama smrce, jele, bukve, brijesta, hrasta ili lipa, a ornitolozi i ljubitelji ptica-u posmatranju leta orla ili jastreba. Od krupnije divljaci, cesti su jeleni, divokoze, medvjedi i vukovi. Ovdje se može vidjeti cak 80 vrsta leptirova - 40% ukupnog broja vrsta u Crnoj Gori. Biogradska Gora nije samo prirodno remek-djelo, nego i pravi etnološki trezor. Na obodima prašume, u katunima i selima, mogu se zapaziti kolibe, vodenice, savardaci - autohtona, narodna arhitektura, kao i arheološka nalazišta. I toponimi (Sjerogoste, Kraljevo Oko, Ganovaca itd) svjedoce o dugoj istoriji ovog kraja, ali i njegovoj nepromjenljivosti kroz vrijeme. Zaista, na Biogradskoj Gori istorijsko vrijeme kao da ne postoji, ali zato postoji ono ciklicno, koje se može pratiti po neopisivim igrama i promjenama boja šume, ili po oživljavanju i ponovnom zamiranju katuna tokom godine. Na obodu ovog nacionalnog parka nalazi se manastir Moraca (XIII vijek) sa veoma lijepim i znacajnim freskama iz XIII, XVI i XVIII vijeka i najznacajnijim (kod nas) ikonama iz XVII vijeka. Obilazak Biogradske gore može se poceti baš odatle. Osim toga, za vece grupe turista organizovani su izleti kroz šumske ekosisteme do Biogradskog jezera (Kolašin - Kraljevo Kolo - Biogradsko jezero) uz, po želji, veslanje u drvenim camcima. Takode, moguce je doci ski liftom do jednog od vrhova Bjelasice, odakle se pruža velicanstven pogled na cijeli nacionalni park (to je ruta Kolašin-Mušovica rijeka - Ski centar Jezerine) Za manje grupe turista koji koriste terenska vozila organizuje se obilazak parka iz pravca Dolovi Lalevica - Bjelasicka Kosa - Zekova Glava – Vranjak – Jezerine – Kolašin, ili obratno. Do najviših kota i jezera (Crna Glava, Zekova glava Troglava, Pešica jezero, Siško jezero, Ursulovacka jezera) može se stici markiranim stazama. Na odredenim mjestima je moguce kampovati.